|
|
svashta neshto
27.04.2005., srijeda
how was your day, dear?
slučaj br.1 tramvaj i tako vozim se ja u prenatrpanom tramvaju, po n-ti put pitajući se zašto se nisam oslonila na svoje noge jer: a)došla bih iovako brže nego vozeći se, b)izbjegla bih te "divne mirise" ljudi kojima higijena i nije jača strana, al ajd...nema veze, izdržat ću. uostalom, baš volim promatrati ljude, a tramvaj je prilično ok mjesto za tu aktivnost:). odjednom se oslobodi stolica, nitko ne sjeda i tako par sekundi sve dok neki glas ne kaže nekoj povećoj curi da ona sjedne"jer će biti više mjesta za stajanje". naravno, svi obrate pozornost na nju, ona se nekako rezignirano nasmješi i uputi prema vratima, ja gledam i ne vjerujem, pa koji kreten...malo mi je falilo da mu nešto ne kažem,zbilja. ona je izašla na slijedećoj, a ja sam počela razmišljati o njoj i o tome kako joj je upravo neki tip sa IQ-10 pokvario dan i jednom glupom rečenicom natjerao ju da se osjeća loše, jako loše. stvarno ne razumijem odakle ta potreba ljudima da komentiraju druge na taj način... okrutnost, ne vidim drugo objašnjenje...
slučaj br.2 ilica
toplo je prilično, sparno, iako možda još i nije za kratke rukave. idem danas do faxa i vidim golo dijete kako prosi. i sad, pokušavam ju nagovoriti da se obuće jer će se prehladiti, ali neće ona, nema šanse. ok, idemo dalje... pitam "si gladna, idemo ti kupiti šta za pojesti"? ne volim im davati lovu jer nekako pretpostavljam da te pare neće otići za njihov sit želudac itd. već njihovim starcima za god-knows-what... ali, ne popušta ona...ili je mala ludi karakter ili je prestrašena...? uglavnom, kako bilo, dam joj 10kn i odem, šta ću...
slučaj br.3 dućan
izlazim. na samom izlazu postoji mala stepenica, dvogodišnje dijete bi ju moglo preći, sigurno.i spazim neku bakicu, jako se muči,pokušava uz pomoć stapa, ali ne ide. pomognem joj, uspije nekako, digne glavu da mi zahvali...a njeno lice skroz našminkano; rumenilo, sjenilo, ruž. ne znam zašto, ali taj kontarst me dotukao...neobično.
navečer sam se našla sa prijateljima i ispričala im sve ovo na što je njihov komentar bio:"ti i ta tvoja socijalna osjetljivost..." ne znam. pa možda i imaju pravo, znam da sam ponekad sklona pretjeruivanju. ponekad?
ali ni tu nije kraj mome danu...moj najbolji prijatelj uspio mi je obznaniti da on misli da bi bilo skroz ok kad bi mi, i prijatelji općenito , ako su single, ponekad spavali zajedno, onako, čisto prijateljski,a da odnos i dalje bude prijateljski. wtf?!? mislim, možda sam konzerva, ne-progresivna, whatever,ali ne slažem se s njim nikako...
pa da zaključim; hvala bogovima i ostalim silama da je ovome danu kraj, previše neželjenih podražaja ( možda bi se ovo moglo protumačiti i kao moja slabost?al ajd...). danas sam sama, tuširanje i nadam se brzo padanje u svijet snova. L.noć:)
|
24.04.2005., nedjelja
prokletstvo rođendana
eh da. jučer mi je bio rođendan. oduvijek sam mrzila te "tematske datume" i presing koji vrše na nas (ili se to samo meni čini:)... moraš se ludo zabaviti, super izgledati, biti lud, luđi, najluđi , nebitno radilo se, o proslavana nove g., rođendanima, godišnjicama i sl. praxa je uglavnom ,makar u mom slučaju, pokazala baš suprotno...al dobro. ipak su najbolji tulumi spontani. ono čemu se svake godine pokušam oduprijeti je to tzv. rezimiranje; odnosa, događaja, planova-(ne)ostvarenih itd. naravno, nisam uspjela:
do sada: upisala fax, preselila u zg, upoznala nove super ljude, neke poznanstva produbila, neka izgubila(damn i ta fizička udaljenost...:(), doživjela massive a.& moloko uživo(ju-hu!), skužila da mogu 48h tulumariti, vidjela najnajbolji zalaz sunca na ogromnoj hridi pored posejdonovog hrama u grčkoj, postala tolerantnija, uspjela zamrziti zagrebačke zime i odvratnu maglu, nesretno se zaljubila( haha, kako ovo glupo zvuči kad se napiše), pokušala naučiti kuhati...ne ide, skužila da mi fali obitelj+pas, naravno ,a prije sam imala feeling da mi je tako svejedno za njih, uspjela otići u dubravu tramvajem br.12 iako sam imala dogovor na trešnjevci :), doživjela one-night stand, doživjela par minuta totalne zagrebačke tišine na nasipu jedno popodne, ovu novu provela doma s mamom i "čvrsto" odlučila ne pokleknuti pred donošenjem tih glupih novogodišnjih odluka,raznim uobličavanjem prošlih događaja i rađenju ultra-ambicioznih planova za budućnost ,tome sam se donekle i oduprla,ali evo ipak rezimiram i to, tipično, dan nakon rođendana...valjda neizbježno ili možda imam previše vremena...?hm. uglavnom,kako bilo, tu ću stati s mojim prvim blogom jer je moguće da se još malo više zapetljam u moje misli, a to neće biti dobro:)...stoga, pozdrav
e da, sama proslava rođendana u prenatrpanom klubu sa prečudnim ljudima je prošla bezveze, ali je druženje prije&poslije toga baš bilo fora, tako da od sad slavim rođendan dan prije&poslije,a službeni datum ignoriram:)
|
|
|